Ruža koja dovodi turiste i investicije

Projektni tim STRONGER u sklopu prvog studijskog putovanja posjetio je Dolinu ruža u Bugarskoj

Bugarska kroz vijekove gajeći ruže - danas daje novi vid turizmu i investicijama. Uzgajanje ruža u Bugarskoj je tradicija koja se vijekovima njegovala. Iako je u doba komunizma čak i podcijenjena, ova tradicija je opstala zahvaljujući narodu koji je ostao blizak svojoj tradiciji. Danas ovaj poseban dio folklora, koji se njeguje u Kazaniku jedna je od vrhunskih turističkih ponuda Ružine doline.

Projektni tim STRONGER u sklopu prvog studijskog putovanja posjetio je Dolinu ruža u Bugarskoj

Za ružu kažu da je kraljica cvijeća, a ovaj kraljevski tretman ruža je- dala Bugarskoj. Riječ je o dvije vrste ruža koje se vijekovima gaje u Bugarskoj, jedna je imenaRosa damascene, a druga Rosa alba.

U okviru projekta "Zajedno jači – Razvoj proizvoda i internacionalizacija - STRONGER" organizovana je posjete Bugarskoj dolini ruža, koja je upravo i pokazala kako privući investicije na jedan drugačiji način od, do sada poznatih i ekonomski prepoznatljivih i vidljivih, jer ovaj način počiva na tradiciji.

Uzgajanje ruža u Bugarskoj je tradicija koja se vijekovima njegovala. Iako je u doba komunizma čak i podcijenjena, ova tradicija je opstala zahvaljujući narodu koji je ostao blizak svojoj tradiciji. Danas ovaj poseban dio folklora, koji se njeguje u Kazaniku jedna je od vrhunskih turističkih ponuda Ružine doline. Kazanik je sačuvao svoj muzej posvećen kraljici cvijeća, i uz folklor ovog kraja svake godine organizuje festival uz izbor kraljice – koja vlada godinu dana, pravedno.

 

Čuva se tako tradicija u Bugarskoj, gdje Kukeri dolaze u polja ruža i tjeraju zle sile. Žene u živopisnim nošnjama i sa vijencima napravljenim od ružinog cvijeća koji krase njihove kose, pjevaju narodne pjesme, dok se muškarci šeću okićeni mačevima i kuburama, prkoseći izgledom današnjem savremenom vremenu.

Šareni ćilimi sa narandžastim i roze ružama na crnoj podlozi krase i muzejsku postavku etno sela Skobelovo, odnosno etnografski kompleks - Damascena. Etno selo Damascena, je ustvari i mini tvornica esencijalnog ulja ruže. Ljepotu ovom selu daje i raznovrsna turistička ponuda proizvoda od ružinog ulja, te etnografski prikaza života Ružine doline. Uz gastronomske delicije ovog kraja puno je turista koji cijeneći ovakvu ponudu etno selo dodaju svojoj turističkoj destinaciji. Tako da već sada možete sresti turiste iz dalekog Japana ali i bliske Sjeverne Makedonije. 

Posebna priča je mala privatna tvornica esencijalnog ulja Enio Bonchev blizu Tarnichene, čija historija počinje daleke 1909. godine. Vlasnik je povratio svoje vlasništvo a nakon pada komunističkog režima u Bugarskoj, u kojem tvornica nije radila već je isključivo bila muzej. Priču kroz historiju ove tvornice posjetioci mogu vidjeti u bočicama za eterično ulje, narodnoj nošnji i starim mašinama koje su služile za destilaciju, u policama malog muzeja kojeg krase stare fotografije i velika ploča sa imenom vlasnika i godinom nastanka destilerije. 

Bugarska većinu proizvedenog ulja izvozi. Na Bugarskom tržištu proda se tek deset do petnaest kilograma ružinog ulja godišnje. Potrebno je od 3.000 do 3.5000 kilograma ružinog cvijeta za proizvodnju jednog kilograma ulja. Ružino ulje proizvedeno u Bugarskoj sadrži oko 300 jedinstvenih sastojaka koji određuju uljnu ružu iz Kazanika kao svjetsko mjerilo za kvalitet. Iz godine u godinu cijena ovog ulja na svjetskim tržištima raste.

Cvijet ružičaste i bijele ruže se ručno bere i skuplja, rano ujutro. Iz godine u godinu oko tridesetipet hiljada ljudi bere ruže. Proizvodnja cvijeta kažu da traži strpljenje, ručni rad i zalaganje, veću količinu padavina. Zato je savršeno jasno zašto je Bugarska pokušala ne samo da sačuva stare nasade već i da na osnovu starih stvori nove- već 1989. godine. 

Ruža se bere u sezoni maja i juna, a Ružina dolina miriše ugodnim mirisom svježine. Tradicija kaže da je branje bilo posao žene, a i da zahtijeva vještinu i strpljenje. Svaki cvijet se posebno bere, jedan po jedan i polaže u drvene korpe pravljene od vrbinog pruta. Danas se sve to preslaže u vreće i šalje u destilerije. Bijelu ružu albu je teže uzgojiti od ružičaste, zato je i skuplja. Teže je i iz albe imati ulje, zato je još skuplja. Cijene jednog litra ružičaste ruže na komercijalnom tržištu iznsi 7.000 eura a ako je još organski proizvode ta cijena dostiže i do 12.000 eura. Alba traži više cvjetova za litru ulja, oko 7.000 kilograma ide u jednoj litri, zato je njena cijena i do 12.000 eura za litru.

Udruženje Bugarskih proizvođača je upravo iz tih razloga tražilo u septembru 2014. godine od Evropske komisije da se dodijeli Bugarskom ružinom ulju – Bulgarsko rozovo Maslo – oznaka geografskog porijekla.