Uspješna priča iz Zavidovića

Poduzetnica Mirela Bašić kao motivacija mnogima

Ima 49 godina i studentica je četvrte godine, a sve kako bi što bolje obavljala posao koji voli i radi

Poduzetnica Mirela Bašić kao motivacija mnogima

Ljubav prema poslu, jedan je od ključnih “faktora” koje moramo da posjedujemo ukoliko želimo da opstanemo u svijetu biznisa, posebno poduzetnica. Znanje i volja su na sličnom nivou, ali ljubav je pokretač. I ova priča je dokaz da bez upornosti i iskrene ljubavi prema radu i poslu koji volite, teško da ishod bude uspjeh.

Poduzetnica Mirela Bašić iz Zavidovića i njena životna priča, mnogima mogu biti motivacija.

Šta pomislite kada Vas neko pita za posao koji radite?

Uvijek pomislim i kažem: "Ako radite ono što volite, nećete raditi nijedan dan u svom žvotu" i zaista stojim iza toga. Ovo nije samo neka fraza, ovo je moj moto kojim se godinama vodim i koji me vodi.

Šta je, po Vašem mišljenu, neophodno za uspješan biznis i titulu poduzetnice?

Kažu da sam još kao dijete bila veoma ambiciozna, uporna, hrabra i istrajna. Za koračanje po putu zvanom život, sigurna sam da su upravo ovo navedene osobine. To me i dovelo do toga da postanem i ostanem poduzetnica i vlasnica firme Koka- S od 1999. godine. Vjerujem da se u životu sve dešava s nekim razlogom, kao i mnoga upoznavanja i povezivanja s ljudima zbog sličnih ili istih sudbina, razmišljanja, interesovanja. 

U kojem momentu ste odlučili da se okrenete poduzetništvu?

Na veliku žalost, 2003. godine, izgubila sam kćerku. Ta godina, za mene je bila prekretnica i okidač za sve ono kroz šta trenutno prolazim. Boreći se sama sa sobom i sa svojim strahovima, u jednom momentu sam shvatila da želim djeci pružiti sve što svojoj kćerki nisam stigla. A, to je sretno, zadovoljno i bezbrižno djetinjstvo. 

Ko Vam je bio oslonac i podrška u tako emotivno teškoj odluci?

Kroz razgovore i odličnu saradnju sa tadašnjom direktoricom JU Gradski Dječiji Vrtić, dolazim na ideju da osnujem Prvu Privatnu Predškolsku Ustanovu u našem gradu. Nas dvije smo prošle kroz slična, nezavidna i teška životna razdoblja, pa smo vrlo lahko i jednostavno razumjele jedna drugu. Ne smijem zaboraviti da sam puno godina prije realizacije te ideje, prostor koristila za dječija druženja, rođendane, Zumbu za djecu i odrasle i slično. Ljubav prema djeci traje oduvijek.

Kada se odluka pretvorila u djelo?

Moj san je postao stvarnost 2019. godine. Osnovala sam PPU Mašta. Moram naglasiti da za obrazovanje, zaista, nikad nije kasno. Upisala sam Predškolski odgoj, jer sam bila željna znanja i iskustva. A, naravno, ta želja je razlog zbog kojeg bih bila školovana za djelatnost koju obavljam, s ljubavlju.

Znači, Vi ste sada i studentica?

Tako je. Imam 49 godina i trenutno sam četvrta godina. Ovo je dovoljna rečenica i motiv za sve one koji misle da nemaju vremena, da su "stari" da sebi ispunjavaju želje i da rade ono što vole. Iza mene je zaista puno prakse, pročitanih knjiga, napisanih preporuka, projekata i prijedloga. Djeca inspirišu, daju volju i snagu. Stvaraju od nas bolje ljude nego što uistinu jesmo i pokreću u nama sve ono za šta nismo ni znali da imamo smisla, odnosno što nikad nismo ni probali. 

Zašto naziv Mašta?

Smatram da je to neizostavna riječ s kojom moj dan počinje, ali i završava. To je naziv moje Predškolske Ustanove i predstavlja sve moje snove, nadanja i upravo maštanja. Kroz sam naziv, sa uposlenicima realizujem sve aktivnosti i djecu nastojim činiti "malim i hrabrim ljudima" koji će slijediti svoje snove, baš kao što sam i ja slijedila svoje.

Vjerujemo da je bilo mnogo poteškoća pri ostvarenju sna, ali niste odustali ni u jednom momentu? 

Trnovit je put do cilja. Papirologija, izbor saradnika, uposlenika, psihološka spremnost / nespremnost, izbor sredstava za rad, savjetovanja, razgovori i još mnogo, mnogo toga, ali…  Kad se čvrsto odluči doći do cilja, niko i ništa vas ne može zaustaviti.

Naravno, svi mi težimo za podrškom i riječima ohrabrenja onih koji su nam važni. Ja sam je itekako imala od supruga Adnana i kćerki Sare i Amine.

Melika Hrvić