Zdravlje, kondicija i bistar um su samo neke od prednosti

Planinarenje kao lijek protiv svakodnevnog stresa

Planinski putevi mogu biti itekako zanimljivi i korisni bez da odmah pomislite na težak fizički napor

Kao mlađa i nisam imala želju za planinarenjem jer pomisao bi bila: “Čemu toliko hodanje i napor, kad jednostavno mogu ležati i odmarati”?! Međutim, kako se godine nižu, tako nove i različite brige dolaze, od kojih je ponekad potrebno, ali i lijepo malo pobjeći bez obzira na vremenske uslove.


Svoj bijeg, ja sam pronašla upravo u planinama. Nekada to bude kraća i lakša, a nekada duža i zahtjevnija šetnja. Sve ovisi o raspoloženju, svakodnevnim brigama i obavezama. Imala sam osjećaj da mi šetnje ublaže svakodnevni stres. Možda to bude samo njihova odgoda, ali vrijedi i pomogne kako god. Nakon dužeg hodanja i čistog zraka, slijedi odmor uz čvrst san koji je danas baš svakome potreban. Često kažem da nema te generalke, kako mi žene znamo reći za kućne poslove, niti umora kakvog nam planina priredi.


Bitno je naglasit, da i djecu treba voditi što ranije, navikavati ih i na vrijeme naučiti da uživaju u prirodi kako bi kasnije i sami nastavili s takvom rutinom. 

Mi smo krenuli sa bližim planinama i lakšim stazama, dok nismo postigli dovoljnu kondiciju za dalje i teže ture. Vjerujem da se mnogi slažu sa napisanim, ali znam da ima i onih koji, dok ovo čitaju, misle kako je mnogo toga uljepšano. Savjet je da probate, ali znajte da neće ostati na tom, prvom putu. Planine bude nove emocije. Samo se odlučite i uživajte.


Treba napomenuti da je sve ljepše, lakše, opuštenije i sigurnije uz dobro društvo, jer odabrana ekipa znači i dobar plan, izlet, dan. Mi često idemo u šetnje i uvijek kažemo: Idemo na planinu, bolje nego u neku gužvu. I zaista jeste. Ne krijem, da je posljednju godinu, COVID 19 kriv za česte odlaske u brda i planine, ali ne krijem ni to da sam zahvalna na tome. To je, kako znamo reći, sreća u nesreći.


Mnoge destinacije smo obišli upravo zbog bježanja od bilo kakvih okupljanja te radi ignorisanja ideje da sjedimo u stanu i dozvolimo da nas obuzmu negativne misli uz mnogo nepotrebnih pitanja, slutnji… Radije smo izabrali sljedeći scenarij: Ruksak na ramena, u njemu poneki sendvič, slatkiš, voda i lagano prema cilju. Potrebna odjeća je ona kakvu zahtjevaju vremenski uslovi, tako da nije u pitanju profesionalna oprema. Doći ćemo i do tog dijela, ali neki drugi put kada rekreativno planinarenje poželite obogatiti i zamijeniti nečim drugačijim i izazovnijim kao što je, na primjer, kampovanje. Bar je tako bilo sa mnom i mojom porodicom. Do tada sam mislila da kampovanje i ja nikako ne možemo biti povezani, ali pogriješih, na svu sreću.


Dok šetate, bilo bi poželjno da mobitel koristite samo za fotografisanje, kako bi se oči i um odmorili od društveniih mreža i sličnog internetskog sadržaja, jer šetnja uz fokus na mobitel definitivno nije vrsta odmora koji nam treba.


Iskreno, mnogi oko nas su mislili da planinarenje podrazumijeva samo snježne avanture. Onda smo ih mi ubijedili u suprotno i pozvali da idu s nama u proljetni, ljetni i jesenski pohod. Do tada im je bilo nepojmljivo da se planinari i kada nema snijega i to uz uz posebne prednosti i ljepote. Doduše, ne krivim ih, jer i meni je prije planina bila asocijacija na snijeg, najprije. Naučiše da nije loše leći na neki proplanak i uživati uz povjetarac koji prija, odigrati partiju karti, šaha, družiti se uz loptu... Zaista ima aktivnosti uz rekvizite koje nije teško ponijeti, pa na kraju sve bude ugodno, zdravo, zabavno i korisno, kako za tijelo tako i za um. 


Ne mogu izdvojiti neko posebno mjesto kao prijedlog za avanturu jer zaista nema pogrešnog niti lošeg. Bila u pitanju šetnja po travi, snijegu ili blatu, vjerujte da sve od toga ima svoju čar. Samo odaberemo najpotrebnije u tom trenutku, tene ili čizme, jaknu ili kabanicu i naprijed. 


Nedavno sam od jednog dugogodišnjeg planinara čula zaista pametnu izjavu, a to je da Norvežani često kažu kako uz dobru odjeću nema lošeg vremena. Podržavam u potpunosti! 


Ukoliko ovaj tekst bar jednu osobu “natjera” da se odluči za ovakvu vrstu balansiranja između svakodnevnice i zdravog užitka, onda nije uzalud napisan. Nagradite sebe i uživajte u svježem i zdravom zraku, prelijepim pejzažima, a vratite se kvalitetno umorni sa predivnim fotografijma, utiscima i željom da što prije odete, opet. I da uspijete nagovoriti nekoga, kao što ću, možda ja vas. Nemojte da vikend bude rezervisan za poslove u kući ili stanu, jer oni neće pobjeći, uvijek nas čekaju i dočekaju. Poklonite sebi umor, ali onaj zdravi.


Planine zovu i moram ići! (D. Shtek).

Idite i Vi!


Melika Hrvić