Što više damo, više ćemo dobiti

Fatima Gerzić

Razgovaramo sa Fatimom-Timkom Gerzić koja svojim biljnim pripravcima olakšava tegobe mnogima.

Fatima Gerzić

Timka, odakle vaš interes za prirodu i prirodne preparate? Kako je sve počelo, kako je nastala vaša kompanija?

Rođena sam u porodici koja se intenzivno bavila poljoprivredom, a mama je uvijek gajila i njegovala cvijeće pa je tako tu naviku usadila u moj zivot. Bez obzira na činjenicu da je naš otac radio u Njemačkoj i da smo zaista dobro živjeli, mi kao djeca smo imali i svoje radne obaveze svako prema svojoj fizičkoj mogućnosti. Cvijeće koje se tada gajilo najvećim dijelom bilo je ljekovito bilje koje se pripremalo i ostavljalo za čajeve zimi. Djeca iz ulice bi se sakupila i išla u šumu donijeti zemlje crnice i onda bi svako od nas sadio nešto u toj zemlji te smo razvijali takmičarski duh, ali se učili i radu i strpljenju. Kroz život se ta ljubav prema biljkama sve više razvijala, a situacije u kojima sam u prirodi nalazila rješenja za zdravstvene probleme su bivale sve češće. Prekratnica je bila kada je mom sinu u Zagrebu dijagnosticirana astma pri dobi od pet godina kao i alergija na mnoge alergene u prirodi. Zaista nisam očekivala da ću taj problem riješiti ljekovitim biljem i propolisom. Tako je nastao moj prvi medo-biljni pripravak pod nazivom Bronhotim. Taj prvi recept me pratio i kroz rat. Moram reći da smo zaista vrlo teške situacije prebrodili zahvaljujući tom medu.

 

Budući da ste vi dosta davno počeli svoj poslovni put, na kakve ste prepreke nailazili i šta vam je bilo od najveće važnosti?

Iako sam bila zaposlena, 2006. godine sam se odlučila za samozapošljavanje i do danas egzistiram . Bilo je uspona i padova. Registrovati takvu djelatnost bilo je jako teško, nije bilo  biljnih apoteka, a drugi vid registracije tad je bio nezamisliv te sam često nailazila i na podsmijavanje. Svijest o dobrobiti meda i ljekovitog bilja je bila na jako niskom nivou. S ponosom  mogu reći da sam mnogima koji se danas bave ovom djelatnošću bila uzor. Nažalost, bilo je primjera i gdje sam morala reagovati. Znalo se dogoditi da neko kupi moj proizvod i onda ga plagira te onda mene ljudi zovu i reklamiraju. Nije problem u kopiranju, nego u porivu da se nekome neznanjem uništi reputacija. Na sajmovima sam često bila meta ljudi medicinske struke koji su nastojali da me omalovaže, no kroz razgovor s njima, iskazala sam vjeru i sigurnost  u kvalitet proizvoda te se tako taj led postepeno topio. Sada postoji puno korisnika mojih proizvoda upravo iz te populacije.

 

Po vašem mišljenju, šta je to čega nedostaje kada je u pitanju stvaranje poticajnog okruženja za razvoj poduzetništva? Da li ste koristili poticaje koje daju institucije?

Zbog specifičnosti posla, proizvodnje pa i uzevši u obzir sve teže vremenske uvjete za poljoprivrednike, najbolja opcija za registraciju je obrt. Plaćamo sve obaveze isto kao i društva s ograničenom odgovornošću, međutim, kada su poticaji u pitanju, mi smo omalovaženi i tretiraju nas kao fizičko lice. Nismo ravnopravni u raspodjeli sredstava.

U Krajini, ali i širom BiH vas poznaju. Iako ste imali porodičnu tragediju, uspijevate nastaviti dalje, a vaša kompanija i vi lično ste dobitnici mnogih priznanja i nagrada. Prošle godine ste bili nominovani i za nagradu Snaga izvrsnosti. Šta vam je značila ta nominacija? Koja su vam priznanja i nagrade posebno draga i važna?


Svako priznanje nosi svoju draž, za svako od njih je bio različit kriterij koje sam trebala zadovoljiti što je bila i moja motivacija. Nominacija za nagradu „Snaga izvrsnosti“ je bila dobra odskočna daska u  ženskom poduzetničkom svijetu i satisfakcija za sav trud koji ulažemo.


Kao iskusna poduzetnica susrećete se onima koji su tek na početku. Koji savjet možete dati mladim poduzetnicama i poduzetnicima?

Danas je veoma teško početi sa samozapošljavanjem, teško je realizovati ideju, no ako čvrsto vjerujete u dobrobit vaše ideje i nastojite da stojite iza svake svoje greške i vrline, prepreke nisu važne. One vam, štaviše, postaju motivacija. Svima bih preporučila da je najbitnije stajati iza svog djela i obavljati ga krajnje korektno.

Situacija sa pandemijom koronavirusa je utjecala na sve sfere života. Da li je vaš biznis ugrožen i šta činite da umanjite nastalu štetu?

Poput mnogih koji su bili na listi za zatvaranje prodajnih mjesta, i mi koji smo imali otvorene radnje nismo imali prodaju zbog ograničenog kretanja. Ja sam se više posvetila poljoprivredi, zasijala sam više bilja i stvorila veću zalihu, a vrijeme će pokazati da li sam to dobro uradila.

Članica ste Udruženja poslovnih žena u BiH. Šta vama znači to članstvo i šta vam je donijelo?

Prije svega, učlanila sam se s ciljem da upoznam više žena koje se bave biznisom. Također, imala sam veliku želju da postanem dio tima. Svjesna sam da kao jedan mali proizvođač ne mogu učiniti ništa, no kada se udružimo,  možemo uraditi mnogo više za dobrobit svih u takvom lancu udruživanja.

Za kraj, podijelite sa nama vaš životni moto i po čemu želite da vas drugi ljudi pamte?

Što više damo, više ćemo dobiti:  ukoliko zemlju čuvamo od zagađivanja, plodovi će biti kvalitetniji, naša djeca će biti zdravija kao i svi koji nas okružuju. Obasjavat će nas ljepota sunca i sami sebi ćemo biti ljepši i pozitivniji.  U životu je sve u sinergiji.