Moj posao iziskuje mnogo rada, truda, strpljenja, ljubavi i razumijevanja,

Branislava Mrcarica-Rakonjac

Predstavljamo Branislavu Mrcaricu-Rakonjac, vlasnicu Centra za tradicionalnu alternativnu medicinu – mjesta gdje stanuje ljubav prema biljkama.

Branislava Mrcarica-Rakonjac

Branislava, kako je započeo vaš put i interes za tradicionalnu medicinu? 

Moj interes za tradicionalnu medicinu započeo jako davno, još u djetinjstvu. Kada govorimo o tradicionalnoj medicini, trebalo bi znati da se ona koristi jos od nastanka svijeta. Prošla je trnovit put  - od lošeg do dobrog, ali ipak opstala i traje do dan-danas. Po zanimanju sam fizioterapeut, informoterapeut (kompjuterski dijagnostičar na aparatu DiaCor, medicinski priznatom i registrovanom u 60-ak zemalja svijeta, kao i u BiH). Osnivačica sam i ujedno direktorica Centra tradicionalne alternativne medicine. Organizovala sam šest međunarodnih kongresa iz ove oblasti i bila sam predavačica i učesnica na mnogim kongresima. Autorica sam tri knjige iz oblasti tradicionalne i alternativne medicine te urednica i autorica časopisa „Korak po korak do zdravlja“.



Kada kažemo tradicionalna medicina, najčešće se misli na stare istočnjačke tradicije. Ipak, i kroz našu, balkansku tradiciju prenosi se liječenje prirodnim putem, kao i korištenje biljaka u svrhu prevencije. Šta sve koristite u svom radu, tradicija kojih naroda je zastupljena?

 Holistički pristup liječenju, traženju uzroka, pomaganja i dijagnosticiranja bolesti je jako bitan za svaku osobu ponaosob. Holistički pristup je u biti pristupanje svakoj osobi detaljno. Svi naši organi su jednako važni za održivost zdravlja. Biljni svijet i njegova primjena koristi svakoj osobi. Kada govorimo o tradicionalnoj medicini, mislimo na najstariji način i sami početak liječenja prirodnim putem raznim korijenjem, plodovima, biljkama. Ta tradicija se zadržala i do dan danas, a na osnovu nje djeluje i naš Centar (CTAM) u Sarajevu.

Usluge koje nudimo - kompjuterska dijagnostika, informoterapija i elektropunkturna dijagnostika veoma su pristupačne svakom pojedincu. U našem radu od 2006. godine koristimo aparat „Diacor“ koji je registrovan u BiH.  Dijagnostički pregled na aparatu omogućava svakom pojedincu – pacijentu da u kratkom roku uradi pregled koji nije štetan (nema zračenja, bezbolan je), a mogu ga raditi i djeca. Pregled se vrši na ćelijskom nivou tako da se mogu prepoznati nastala oboljenja ili pak ona koja imaju samo informaciju promjena na nekom od organa koji se može razboljeti. Ova metoda spada u kvantnu medicinu.

Ko su vaši klijenti, kome sve i u čemu možete pomoći?

Kroz naš Centar, koji je registrovan 2011. godine, prošlo je na hiljade ljudi sa različitim dijagnozama. Mnogi su našli spas za sebe, liječeći obične prehlade, alergije, autoimuna oboljenja pa čak i kancerogena. Kroz dugogodišnji rad i uspjehe kod raznih oboljenja, napisala sam tri knjige u kojima opisujem postojeću bolest, poboljšanja kod izliječenih pacijenata koji su sami pričali i potvrdili uspješnost i dejstvo terapija koje su konzumirali. Jedna od knjiga posvećena je bilju i biljnom svijetu, o tome šta brati, kada brati , kako se koriste biljke i začini. Knjige se mogu nabaviti direktno kod nas u Centru tradicionalne alternativne medicine ili se mogu naručiti. Pošiljke stižu brzom poštom.


Oni koji prate vaš rad, znaju da jako puno govorite o važnosti kvaliteta hrane koju konzumiramo. Po vašem mišljenju, da li je hrana koja je dostupna bosanskohercegovačkim građanima dobre kvalitete? Šta je to što bi trebalo konzumirati više, odnosno manje?

Ono sto je bitno jeste da se čovjekove ćelije sastoje gledano u procentima najviše od vode 75% - 85% i zato rado preporučujem dan započeti sa vodom. Veoma je nezahvalno danas govoriti šta bi mi to trebali koristiti manje ili više.

Hrana kao lijek je za čovjeka i njegovu održivost je veoma bitna. Stoga trebamo birati hranu koja je manje štetna po nase zdravlje, odnosno treba imati što manje emulgatora i GMO hemijskih sastava. Po mogućnosti trebamo koristiti domaću hranu. Konzumirati dosta vitamina i minerala, a smanjiti unos ugljikohidrata i bjelančevina. Nedostaci vitamina isto imaju veliki uticaj na zdravlje, posebno kad govorimo o nedostatku vitamina D. Kalcij treba unositi, ali sa svim ostalim mineralima, selenom, cinkom, magnezijem, kalijem, željezom. Preporuka je koristiti peršun, celer, krastavac, blitvu, sve izblendati kao šejk i piti sa vodom. Na ovaj način u izvornom obliku unosimo veoma korisne nutrijente.

Moje mišljenje je da smo premalo informisani šta mi to unosimo u naš organizam, stoga bih rado preporučila da se građani što više edukuju na tu temu, ali i o tome kako ljudi mogu sebi sami pomoći.


Kada bi se vratili na početak, odnosno u trenutke donošenja odluke da ćete pokrenuti svoj biznis, da li biste nešto drugačije uradili?

Iako moj posao iziskuje mnogo rada, truda, strpljenja, ljubavi, razumijevanja,  posvećujem se svakom pacijentu ponaosob i svaki pomak u liječenju mi je jako bitn. Kada bih morala ponovo da biram, ponovo bih odabrala isti poziv. Razlog tome je veoma jednostavan – sretna sam kada su naši pacijenti zadovoljni i kada pobijede neku bolest, a ta sreća nema cijenu.


Po vašem mišljenju, šta je to što bi država i vlasti trebale obezbijediti da bi okruženje bilo poticajno za žene u smislu pokretanja biznisa?

Ovaj posao iziskuje stalne edukacije, pratimo savremenu tehnologiju. Samostalno sam za sada uložila mnogo novca u sredstva i aparate, koji su uvezeni iz Ukrajine (podizala sam kredite i plaćala na rate), da bismo bili u korak sa vremenom i svojim pacijentima obezbijedili adekvatnu uslugu. Uvijek imamo potrebu za novom tehnikom, tehnologijom te edukacijom. Aparati su potrošni materijal te iziskuju stalna obnavljanja. Mišljenja sam da bi država trebala uvesti neke linije za poduzetnice kako bi im se olakšalo poslovanje. U našem slučaju podrška bi bila od izuzetnog značaja za nabavku skupih medicinskih pomagala, a vjerujem da smo zaslužili podršku, s obzirom da iza sebe imamo višegodišnje iskustvo i rezultate.

Članica ste Udruženja poslovnih žena u BiH, šta vam je donijelo članstvo u udruženju? Šta biste savjetovali ženama koje imaju svoju poslovnu ideju?

Ponosna sam što sam članica Udruženja poslovnih žena u BiH. Zahvalna sam svojim prijateljicama koje su mi preporučile učlanjenje. Dovoljno je da idemo na edukacije, da upoznamo što više naših žena koje su redom vrijedne i sposobne te spremne pokazati društvu koliko vrijede i šta sve mogu i da snažno zagovaramo kupovanje i korištenje domaćih proizvoda i usluga. Savjeti koje dobijamo kroz druženja imaju veliki značaj za svaku od nas, ne samo vezano za druženja i edukacije u Bosni i Hercegovini, nego i u susjednim državama.


 Koji je vaš životni moto? Šta je to što vas pokreće u životu?

Moj moto je: Biti zadovoljan sobom i „Ja to hoću – ja to mogu. Uspjet ću!“